ISLAM

Da li je vjera prevaziđena?

Muhammed Qutb

Zaslijepljeni postignućem nauke za vrijeme osamnaestog i devetnaestog stoljeća mnogi Zapadnjaci su mislili da je religija iscrpila svoje sposobnosti i predala se nauci jednom za uvijek. Skoro svi poznati zapadni psiholozi i sociolozi izrazavali su se slicnim rijecima. Tako Frojd, cuveni psiholog, pokazujuci beskorisnost ma kakvog posredovanja za ono sto znaci religija u moderno doba, kaze da ljudski zivot prolazi kroz tri posebne psiholoske faze: sujevjerje, religiju i nauku. Posto je sada era nauke, svaka religija je zastarjela... Kako smo vec objasnili u uvodu, bilo je izvjesnih razloga koji su naveli evropske ucenjake da usvoje nacin zivota suprotan religiji i zasnovan na njenoj mrznji. To se pripisuje velikoj polemici, koja je izbila izmedu ucenjaka i hriscanske Crkve, koja ih je gonila na to da pomisle - naravno sasvim opravdano - da je sve ono sto crkva oznacava reakcionarno, nazadno, sujevjerno i zaostalo, i da Crkva mora nuzno ustupiti svoje mjesto nauci, da bi covjecanstvo krenulo na put civilizacije.Ne procjenjujuci razliku izmedu neobicnih zivotnih okolnosti, koje vladaju u Evropi za vrijeme ovog nesretnog konflikta, i onih prilika u njihovom vlastitom islamskom orijentu, ljudi su se opirali svojim svetim tradicijama, koje su naslijedili od proslih generacija, trazeci njihovo potpuno ukidanje. Zatim je dosla zaraza oponasanja, koja je okruzila potcinjeni islamski orijent, navodeci naivne ljude da vjeruju da je jedini put do progresa slijediti vladajuce narode Evrope, i da treba odbaciti svoju religiju upravo kao sto je Evropa vec ucinila, u obmani od bojazni da ne bi pala u ponor zaostalosti. Ali takvi ljudi se nisu obazirali na cinjenicu, da cak i na zapadu nisu bili svi istaknuti ucenjaci protiv religije; niti su njihova djela ispoljavala ma sta ove vrste.S druge strane, mi smo nasli medu njima neke istaknute intelektualce, koji su, oslobodeni materijalizma bezbozne Evrope, dosli do zakljucka da je religija ne samo psiholoska nego i intelektualna potreba covjecanstva. medu njima je najpoznatija licnost astronom Dems Dins koji je zapoceo svoju intelektualnu karijeru kao bezbozni skeptik ali je konacno svojim naucnim istrazivanjima dosao do zakljucka da ne bi bili rijeseni najveci problemi nauke bez vjere u Boga. Slavni sociolog Dins Bridz isao je tako daleko da je isticai Islam kao ostvarenje uspjesne sinteze svjetovnog sa duhovnim u jedan harmonican sistem misli, dopunjen prakticnim propisima zivota. Poznati engleski pisac Somerset Maugham (Somerset Mom) sazeo je cjelokupni stav moderne Evrope prema religiji u konstataciji da je Evropa otkrila novoga Boga u nauci, odbacujuci pravoga Boga. Bozanstvo-nauka pokazalo se medutim neobicno nestalnim, podrzavajuci danas kao cinjenicu i realnost ono sto je odbacila jucer kao lazno, i obratno; rezultat: mi vidimo njene obozavaoce osudene na vjeciti nemir i nespokojstvo, jer kako mogu oni naci dusevni mir pred takvim nestalnim bozanstvom?Ovo konstantno nespokojstvo, koje muci danasnji zapad, je izravna posljedica velikog broja psiholoskih i nervnih nereda koje su zajednicka crta duhovnog stanja u skoro svim zapadnim zemljama. Ima jos jedan rezultat ovog obogotvorenja moderne znanosti: svijet u kojem zivimo je lisen svakog smisla za bolji red, za istrajnu borbu medu suprotnim snagama. Posljedica toga je da je sve na ovom svijetu podlozeno promjenama: ekonomski i politicki se mijenjaju; odnosi izmedu drzava i izmedu pojedinaca se mijenjaju; cak se i znanstvene "cinjenice"mijenjaju. Sto se moze ocekivati osim patnje i vjecnog nespokojstva u svijetu gdje ne postoji Visa Sila kojoj bi se ljudi obratili za podrsku i oslonac u ovoj nemilosrdnoj zivotnoj borbi. Vjera i samo vjera je ta koja moze covjeku da omoguci mir i spokojstvo. Ona ulijeva covjeku ljubav za dobrim djelima i odvaznost da se uhvati u kostac sa snagama zla i tiranije, kao neophodnim uslovom za dobijanje Bozjeg blagoslova, i da ucini Njegovu volju preovladajucom na ovoj zemlji, ocekujuci sa strpljenjem nagradu na buducem svijetu. Nije li covjecanstvu zaista potreban mir i sigurnost, jednom rjecju, vjera? Sta je covjek bez vjere i bez vjerovanja u vjecni zivot? U kontekstu vjere zivot covjeka na zemlji zauzima nove dimenzije otvarajuci pred njim daleko veci horizont progresa, bez kojeg je on neizbjezno pritisnut mucnim osjecanjem nistavnosti, igracka u rukama svojih hirova i cudi, koje ga uce samo da dobije najvecu mogucu kolicinu zadovoljstva za vrijeme ovog kratkog boravka na Zemlji.Slijede uzajamna nadmetanja, neobuzdane bitke i konflikti oko posjedovanja materijalne dobiti, jer nema sile koja bi kontrolisala covjekove zelje. Ovako zasljepljeni pohlepom i uzivanjem, svaki od njih zeli da dobije ma sta u svoje ruke u najkracem vremenu. Na taj nacin covjek je sveden na nizak stepen osjecanja i misli. Njegova uobrazilja pada nisko da bi ostvarila svoje ideale i namjere. One se sve odlikuju niskoscu. Covjecanstvo je osudeno na stanje neprekidnih istrebljivackih ratova, koji mu ne dozvoljavaju da se vine ka visim i plemenitijim ciljevima u zivotu. U takvom svijetu nema mjesta za ljubav ili saosjecajnost, buduci da su ljudi obuzeti sa tjelesnim uzivanjima. Oni su vodeni slijepim strastima. Kako oni u jednom takvom kontrastu mogu imati uzvisene teznje ili procijeniti prave ljudske osjecaje? Ljudi u takvom materijalnom svijetu, steknu, bez sumnje, izvjesne materijalne koristi. Ali od kakve je koristi ovo, kada su oni stalno u prepirci oko te dobiti. Svaki spreman da otsijece svome bratu glavu u interesu svog vlastitog materijalnog blagostanja. Tako materijalizam lisava sebe kao svrhu, jer ovaj vjecni rat cini i sama materijalna ostvarenja beskorisnim i besmislenim. Pozuda, prohtjevi i gramzljivost su zarobili ljude. Samo slijepi apetiti vladaju njima. Oni nemaju nikakve kontrole nad njima, niti se mogu nadati da ce se izvuci ispod njihovih okova. Na isti nacin su se i nacije, zbog slicnih razloga, zaplele u unistavajuce ratove, koji kvare harmoniju zivota. I nauka je, sa svim svojim strasnim oruzjem, prije upotrebljena za istrbljivanje ljudske rase, nego da sluzi covjeku i da doprinosi njegovom blagostanju. Gledano u ovom kontekstu religija znaci prosirivanje dusevnog horizonta covjecanstva, jer zivot nije ogranicen samo na oval svijet, nego se nastavlja i poslije njega - vjecno.Ovo poboljsava nadu u covjekovom srcu i ohrabruje ga da se nepokolebljivo bori protiv zla i ugnjetavanja. Religija propovijeda ljubav, saosjecajnost i univerzalno bratstvo i ona je jedini put mira, prosperiteta i progresa, sto je dovoljan razlog za njeno odrzanje. Ona sprema covjeka na najbolji nacin za surovu zivotnu borbu. Osim toga, vjera i samo vjera je ta, koja moze nadahnuti covjeka da se digne iznad sebe samog i da podnosi i da trpi za plemenite i uzvisene ideale. Kad mu se jednom oduzme, ne preostaje mu nista drugo nego da prikuje svoje nade izvan samog sebe. Mnogi ljudi padaju boreci se za stvar istine, zrtvujuci zivot citav, ne dobijajuci nista u materijalnom smislu rijeci.Sta je nadahnulo sve plemenite duse da se upuste u borbu, koja im ne donosi nikakvu materijanu naknadu i koja im odnosi i ono malo sto su imali? Nesumnjivo je to jedno od mnogih cuda vjere, jer dok su sebicni motivi, pohlepa, gramzljivost, uzivanje itd., prisutni, ne moze se postici nista stvarno dobro, plemenito ili od trajne vrijednosti. Zasto materijalni triumf i neposredno sticanje ne mogu karakternog covjeka, niti mu mogu uliti hrabrost da stoji cvrsto podnoseci teskoce za veliku i istinski uzvisenu stvar. Ima nekih tzv."reformatora", koji traze nadahnuce radije u mrznji nego u ljubavi. Ovo je glavno vrelo njihove inspiracije koja im kazu, daje snagu da podnose nevolje za svoju stvar. Mrznja koju oni gaje moze po prirodi biti licna ili moze poniknuti medu jenom vrstom ljudi i biti upravljena protiv covjecanstva opcenito ili protiv generacije koja ce se roditi.Takvi ljudi, inspirisani mrznjom, mogu ostvariti neke svije ciljeve putem "reformi". Njihova mrznja ujedinjena sa njihovom vatrenom i okrutnom prirodom moze ich takode odrzavati i podici njihov "moral" da spremno podnose sve muke i lisivanja zbog stvari za koju se zalazu, ali doktrina koja pociva na mrznji ne moze nikada voditi covjecanstvo nicemu dobrom. Oni mogu ukloniti izvjesne oblike nepravde, ali ne mogu pruziti efikasniji lijek za ove bolesti covjecanstva. Temeljena na mrznji i pakosti, takva filozofija zivota se granici sa degeneracijom i stvara daleko vise zla i nepravde od onoga sto je uspjela da ukloni. S druge strane, vjera koja ne tezi za neposrednom dobiti na ovom svijetu, niti crpi nadahnuce iz mrznje, nego gaji u ljudima plemenitu ljubav, bratstvo i spremnost da poloze svoje zivote, sluzeci svojim savremenicima, moze jedina garantovati covjecanstvu, trajnu nagradu i prokrciti put njegovom buducem napretku i sreci.Bit takve vjere je vjera u Boga i Njegovu ljubav, sa dosljednim, cestitim nacinom zivota, koji pomaze covjeku da dode blize svom Stvoritelju. Ali ovo obadvoje ostaje bez dejstva tako dugo, dok covjek ne povjeruje u buduci zivot. Vjera u Stvoritelja daje covjeku osjecaj sigurnost, otklanjajuci iz njegovog srca strah od smrti i obecavajuci mu vjecni zivot. To drugim rijecima znaci, da njegov napor nece propasti, nego da ce biti nagraden na buducem, ako ne na ovom svijetu. Sve je ovo ipak samo prirodna posljedica vjerovanja u Boga i Sudnji dan. Sto se tice Islama, on die daleko naprijed; on ima sasvim sasvim razlicitu i daleko privlacniju poruku. Oni koji zamisljaju da je Islam postao staromodan i da nije vise potreban, ne znaju zasto je dosao Islam, niti shvataju njegovu stvarnu misiju u ljudskom zivotu. Posto su im agenti imperijalizma prezentirali lekciju iz "istorije", oni su zakljucili da je Islam objavljen samo zato da ukine idolatriju i uputi covjeka da obozava samo jednog Boga; da su Arapi bili podijeljeni u antagonisticka plemena, pa je Islam dosao da ih ujedini i ucini jakim narodom; da su bili odani picu, kockanju i razvratnom zivotu, pa je Islam dosao i obuzdao ih u ovim opacinama, kao sto je ukinuo i mnogo drugih obicaja, koji su carovali medu njima, kao sto je zakopavanje zive zenske djece, krvna osveta itd.; i taj Islam je trazio od ljudi da sire njegovu poruku, oni su to cinili, to je dovodilo do ratova, koji su konacno odredili danasnje granice Islamskog svijeta. Ovo je bio tada jedini cilj Islama u ljudskom zivotu!!Njegova istorijska misija je odavno ispunjena: nema obozavanja idola u islamskom svijetu,; plemena su se vise ili manje stopila gubeci svoj identitet u sirim zajednicama i narodnostima. Sto se tice kocke i opojnih pica, imajmo na umu da je civilizacija otisla toliko naprijed, da je beskorisno isticati, da su takve zabave nemoralne, iako, uprkos svim religioznim tabuima ipak traju i dalje. Uzaludno je zahtijevati njihovo ukidanje. Na taj nacin oni izvode zakljucak da je Islam otsluzio svoje na ovom svijetu; on je imao svoje doba, ali je sada izgubio svrhu postojanja i zato vise nije potreban. Mi se moramo, prema tome, okrenuti savremenim doktrinama zivota buduci da samo u njima lezi nas spas itd,itd. Tako, podrzavajuci ideje svojih ucitelja sa Zapada, ovi ljudi odaju vlastito neznanje. Oni ne znaju nista o Islamu, niti o njegovoj stvarnoj misiji u ljudskom zivotu. Zato, prije nego sto nastavimo dalje, pogledajmo sta je Islam i sta on predstavlja.